Sasa Jovanovic

Biznis, tehnologija i sport

Prvi zarobljenik – Nebojša Jevrić

Poslije mjesec dana provedenih po Ličkom polju vratio sam se u Knin. Iz pravca Kistanja u Knin ulazi traktor, s interventnim vodom iz Kistanja. Na traktoru je harmonika: pjevaju i pucaju. Na traktoru je zarobljenik. Prvi zarobljenik koji je doveden u Kistanje – Pirja Dalibor.

A sada su ga dovezli u KNin, da ga predaju u zatvor. Traktor staje ispred svake kafane. Kistanjci mašu i pozdravljaju se. Pokazuju zarobljenika, uhvaćenog pre deset dana. Kada su ga prije deset dana zarobili i doveli u Kistanje, ostrvljanin, prisilno mobilisan, preplašeno je gledao krakate momke iz Kistanja. Uglavnom je ćutao, odgovarajući na pitanja kratko. Drhtao je sjecajući se priča o četničkim zločinicnima. Prosli su pored milicijske stanice ne zaustavljajući se, pucajući, mašući zastavama i senlučeći. I umjesto pred zatvorom zaustavili su se ispred Živkove kafane.

Vesela bratija, umjesto u zatvor, odvela je svog zarobljenika u kafanu. Naručili su piće za sve, naručili su piće i za njega. Nikolas i čoda su nazdravljali, Čole je komandovao piće na eks, Branko Staljin, Sinek, Vico i Željko, ispijali su do dna. Sastavili su stolove, pa je zarobljenik svakom novom gostu morao da priča kako su ga momci iz Kistanja zarobili. A njemu se posle treće rakije odvezao jezik.

Umjesto zatvora – kafana, umjesto batina – piće, umjesto njega da zakolju, zaklali su momci iz Kistanja ovna da se proslavi, kako valja,
dovođenje prvog vojnika u Kistanje. Kao zarobljeni pasa sa Vučjeg dola u lokandi, tako se gostio nepoznati hrvatski vojnik kod Živka u kafani.

A kad su se Srblji podnapili vina, izbila je svađa.
“Pa kako mozes tako da pričaš?” – reko je Hrvat jednom od prisutnih. “Valjda ja najbolje znam ko me je zarobio!”
“Di ti vrag sriću nosi, srpska beno. Valjda zna čovjek ko ga je zarobio!”
“Kako neće znati ko ga je zarobio!”
Čujte dečki, necemo se valjda svađat ko me je zarobio, svi ste me zarobili!”

Onda je došao fotograf. Događaj je morao da bude ovjekovečen. Kelnerica Dada izvadila je češalj i počela da im dotjeruje kose.
Zategli su uniforme, zakopčali se. Hrvata su stavili u sredinu. Iz fotoaparata je izletjela ptica. Na fotografiji se vide: njih dvadeset i, u sredini, zarobljeni Hrvat Pirja Dalibor visoko podignute glave.

Uramljena fotografija krasi zid kafane.
Kafandžija Živko pokazuje je namjernicima koji u Kistanje svrate. Te noći zarobljenik je spavao kod Švejka, koji, kad se upoznaje, kaze: “Ih bin serbijan fašist.”

Ih-bin-serbijan-fašist i zarobljenik iz kafane su krenuli poslednji. Švejkova kuća je na kraju sela. “E, crna drugo, kad ono moja bena sa zarobljenim Rvatom izbi u tri ujutru”, pričala je kasnije po komšiluku Švejkova majka. “Lupa mi na vrata, i viče ‘Otvaraj, majko, uvatio Rvata.’ Rvat sa sa’ovnicom, a ona moja benetoina pijana dala mu mitraljez da nosi. Još veli: Mora rob nešto da radi.”

“A zarobljenik , teta Marija?”

A sta ce kukavac. Poćeralo i njega. Ima dvije ćerke ko dvije jabuke. Pokazivao mi je slike. Kaze, najteže mu je bilo sto ih nije pustio da
odu u bioskop noć prije nego sto ga je podiglo”. Tek desetog dana, po naređenju komande, dočli su Kistanjci sa svojim zarobljenikom u Knin. Da ga predaju. Traktor sa harmonikašem i zarobljenikom kotrlja se polako glavnom kninskom ulicom, prema zatvoru.

Ih-bin-fasist, s flašom u jednoj i automatom u drugoj ruci, viče sa traktora:
– Sad ga vodimo u zatvor. Ali ćemo da im zaprijetimo. Da mu se slučajno nešto ne desi, da slučajno ne bi falio za prvu razmjenu. Da ga ne bi ko od čuvara tukao. Sa nama će imati posla. To je naš zarobljenik, Kistanjski”.

Od Švejka za uspomenu dobijam sliku sa potpisom njih dvadesetorice i Hrvata pride.

 

1 Comment

  1. живодерац

    October 13, 2009 at 8:13 am

    Као и сви Небојшини текстови – добар.

© 2018 Sasa Jovanovic

Theme by Anders NorenUp ↑